JASNO IZRAŽAVANJE
Da bi komunikacija bila uspešna,
izuzetno je važno da govorimo jasno, da upotrebljavamo jednostavan
jezik za izražavanje svojih misli, ideja i iznositi ih na smislen i
organizovan. (“Bio sam kod one prodavnice, ma znaš one na ćošku, i kupio sam
one strava bombone za sitne pare”. Ovo sigurno nije jasno izražavanje; niti
znamo koja je prodavnica u pitanju, niti koji ćošak, niti koji bombone, a ni
šta za njega znače sitne pare).
Važno je i da reči izgovaramo
razgovetno (ne da mumlamo, jedva čujno govorimo, mrmljamo) da bi nas druga
strana mogla dobro čuti i razumeti.
Kada zahtevamo nešto od druge osobe, kada su naša prava
narušena i mi to hoćemo da promenimo, vrlo
je bitno da jasno kažemo šta hoćemo,
a ne samo šta nećemo. Ovaj jezik se zove jezik
pozitivne akcije. (Umesto da kažemo: “Nemoj više da mi se obraćaš tim
tonom. Neću to više da trpim”, mnogo je bolje reći: “Molim te, u buduće mi se
obraćaj normalnim tonom. Želim da razgovaram sa tobom, ali na miran način:”
Za uspešnu komunikaciju je važno da
ono što zahtevamo od druge osobe bude realno izvodljivo. Npr: “Ako me
voliš, moraš da znaš šta želim.” – Nije baš izvodljivo čitati tuđe misli, zar
ne. Ali ako kažemo: “Ako me voliš, slušaćeš šta imam da ti kažem. Znači, želim
da čuješ ono što ti govorim.” – ovo je već nešto što možemo ispuniti.
I još jedan bitan dodatak zahtevu. Važno je da dodamo kako
se osećamo, jer bi u suprotnom to zvučalo kao naredba. Npr:”Želim da čuješ
ono što ti govorim, jer kada me ne slušaš osećam se odbačeno i neprihvaćeno.”