Postoji
šest tipova asertivnosti, asertivnog reagovanja:
1 1. Ja asertivnost (ja poruke)
Ova vrsta asertivnosti osnova je za druge vrste asertivnosti.
Svaka vrsta asertivnosti podrazumeva da otvoreno iskazujemo svoje mišljenje,
osećanje stav. Ovde se posebno to naglašava (ja mislim..., Ja osećam..., Ja
želim....)
Ja poruke se sastoje iz četiri dela i važno je
svaki deo jasno formulisati i reći. To su a)opservacija - ono što vidimo,
opazimo, b)osećanje - kako se osećamo zbog onog što smo videli, opazili, c)potrebe - šta želimo u datoj situaciji i d)zahtev - šta tražimo od druge osobe.
Npr: Kada počneš da vičeš na mene, ja počnem da osećam bes, a želim da se dogovorimo oko ovoga,
(opservacija)
(osećanje) (potreba)
pa te molim da spustiš ton.
(zahtev)

2 2. Bazična (osnovna) asertivnost
predstavlja najosnovnije zauzimanje za sebe. Npr: kada nas
neko prekine u priči, mi prekinemo njega:”Izvini, samo da dovršim misao”; Neko
insistira da se nađemo u vreme koje nam ne odgovara:”Ne odgovara mi to vreme. Da
nađemo neki drugi termin?”; Kada nam neko postavi pitanje na koje ne možemo odmah
dati odgovor:” Treba mi vremena da razmislim o tome, pa ću ti sutra
odgovoriti”.
3 3. Empatička asertivnost (bazična + osećanja)
podrazumeva bazičnu asertivnost uz dodatak, kažemo i kako se
osećamo povodom toga. Npr. “Smeta mi kada me prekidaš. Sačekaj da dovršim”; “I
radujem se i plašim zbog mogućnosti da idem na koncert. Treba mi vremena da
razmislim, pa ću ti sutra odgovoriti”.
4 4. Eskalirajuća(rastuća,pojačavajuća) asertivnost
je ponašanje u kojem postepeno pojačavamo svoju asertivnost i dolazimo do momenta da imamo i izražavmo čvrst, nepokolebljiv stav bez
kompromisa, bez mogućnosti dogovora. Slično je
agresiji, ali se od nje razlikuje po tome što ni u jednom momentu ono
što kažemo nema za cilj da povredi, kazni ili ponizi drugu osobu. Cilj je da
zaštitimo svoja prava i potrebe.
Npr: Sedite u kafiću sa društvom. Za vašim stolom je par
praznih stolica. Prilaze Vam neke osobe i hoće da sednu za vaš sto. Vi im prvo
kažete: “Možete uzeti stolice, ali bismo radije ostale same i razgovarale”. Oni
navaljuju. Vi pojačavate asertivnost: “Nama ne smeta da uzmete stolicu, ali ne
želimo društvo za stolom”. Oni ne odustaju i dalje hoće da sednu za vaš sto:
“Nemojte više da pitate. Nećemo društvo za stolom. Ako nastavite, zvaćemo
obezbeđenje”.
5 5. Ugovorna opcija(mogućnost)
ostavlja mogućnost drugoj osobi da promeni svoje ponašanje
pre nego što se preduzmu krajnje mere. Jako je važno da se predlog kaže mirno,
kao obaveštenje o onome šta ćemo preduzeti ako se situacija ne promeni.
Naravno, da sve ne bi bilo prazna priča, ispunite ono što ste rekli (ako vas
osoba ne uvaži). Npr: “Ako ne prestaneš da me cimaš i ometaš, prijaviću te
policiji”. Ako niste spremni da ispunite ono što kažete, nemojte ni govoriti.
Više vas neće shvatati ozbiljno.

6 6. Konfrontativna asertivnost (kada se suprotstavljamo, suočavamo)
se koristi kada izražavmo suprotno ili drugačije mišljenje od
sagovornika. Često se javlja u situacijama kada druga osoba radi suprotno od
onoga što je rekla ili što govori. Tada iznosimo šta je osoba rekla, šta je
radila i šta bismo voleli da je uradila, ali bez optuživanja i ljutnje. Npr:
“Rekla si da ćeš dati pare do subote za Nenin poklon, a nisi. Volela bih to da
rešimo, da znam da li da računam na tebe ili ne”. Ili: Ne slažem se sa tobom. Mislim drugačije."